Odvajanje od osoba koje volimo uvijek je bolno. Pogotovo malom djetetu koje još nije imalo puno susreta s ljudima izvan svog doma. Nova iskustva i nova mjesta njemu su zastrašujuća. Dolaskom djeteta u jaslice ono je suočeno s velikim promjenama u svom životu. Pri polasku u jaslice mnoga djeca osjećaju strah zbog odvajanja od roditelja, jedinih osoba koje su se do tada o njima brinule. U isto vrijeme, javlja se i strah od nepoznatih ljudi, pa vrijeme prilagodbe djeteta na jaslice često prođe uz puno suza. No, iako je djeci teško kad se moraju odvojiti od roditelja, ODVAJANJE JE IPAK VAŽAN I NEIZOSTAVAN DIO NORMALNOG PROCESA ODRASTANJA SVAKOG DJETETA, te nikako ne smije biti nešto loše, što treba pod svaku cijenu izbjegavati.
Prvih dana boravka u vrtiću dijete može:
– oštro protestirati,
– svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću,
– odbijati kontakt s odgojiteljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega,
– čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt),
– odbijati hranu ili slabo jesti,
– kratko i nemirno ili uopće neće spavati,
– izražavati ljutnju što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će je vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgojitelje, stvari itd..
Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić :
– boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
– pozitivan stav roditelja prema vrtiću
– povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
– aktivno uključivanje roditelja u odgojnoj grupi i život vrtića (suradnja između roditelja, odgojitelja, stručnog tima, ravnatelja)
– redovito dovođenje djeteta u vrtić (svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji: dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u vrtiću – povratak roditelja nakon određenog vremena ). I na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.
– donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt).
Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:
– u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti u vrtiću, bez roditelja (npr. “…idem kupiti novine; idem na posao” i sl.).
– naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka (“kad to obavim vratit ću se po tebe”).
– navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“teta će te čuvati dok se ja ne vratim”)
– kratko se opraštati s djetetom, u protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Iz istog razloga roditelji se ne bi smjeli
zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).
– pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku ili na dvorištu.
Provjerite s odgajateljem kako ide prilagodba Vašeg djeteta na vrtić. Obratite pažnju i na njegovo ponašanje kod kuće pogotovo ako je u pitanju mlađe dijete…jede li, spava, komunicira li s članovima obitelji uobičajeno?
Razgovarajte o aktivnostima u vrtiću. Dijelite djetetovo uzbuđenje oko novih prijatelja, igračaka, odgajatelja, iskustava, vještina. Saslušajte i njegove brige i priznajte njegove osjećaje (npr. “razumijem da se bojiš, ali…”).
Pripremite i sebe. Često nisu samo djeca ta koja osjećaju tugu ili strah od odvajanja. I roditelji se mogu tako osjećati, pogotovo ako ostavljaju svoje dijete po prvi put. Lakše je ostaviti nešto najdragocjenije kad znate da je u dobrim rukama.
I zadnje, ali ne manje važno; naoružajte se ljubavlju i strpljenjem. Zbog promjene ritma života, mnoga djeca postanu umorna i razdražljiva, pa teže izguraju kroz dan. Nerijetko svoj strah od odvajanja izražavaju na razne načine i kad ste zajedno, kod kuće. U fazi prilagodbe poneka djeca postaju uznemirena, cendrava, neka imaju ružne snove, počinju mokriti u krevet ili Vas jednostavno ne puštaju ni na trenutak. Kako god bilo, sjetite se da je ovo samo prolazna faza u Vašem i djetetovom životu. Ako se ovo odvajanje odradi korak po korak, to će mu pomoći da se lakše nosi sa svim budućim odvajanjima u životu. Da bi faza prilagodbe što lakše i što bezbolnije prošla najviše mu treba Vaša pažnja, Vaše strpljenje i Vaša ljubav.
To što ostavljate svoje dijete u vrtiću da razvija nove vještine i znanja shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.
DOBRO DOŠLI U NAŠ VRTIĆ!