Poštovani i dragi roditelji,

polaskom Vašeg djeteta u dječji vrtić postajemo suradnici na zajedničkom zadatku skrbi, njege, odgoja i obrazovanja Vašeg djeteta.

Promjena okruženja, iz sigurnosti i topline obiteljskog doma prema novim i raznovrsnim aktivnostima u dječjem vrtiću, jedan je od najvažnijih trenutaka i izazova ranog djetinjstva te veliki korak – kako za dijete, tako i za roditelje.

Za većinu obitelji, ovaj početak ujedno znači i prvo dulje odvajanje od djeteta koje je neophodno za njegovo osamostaljivanje, učenje te stvaranje novih poznanstva i prijateljstava, a kako bi se ta promjena odvila što bezbrižnije, pripremili smo za Vas nekoliko savjeta niže.

Osim toga, za što lakšu adaptaciju, molimo Vas da se upoznate s Kućnim redom našega dječjeg vrtića, dostupnim na sljedećoj poveznici: Pravilnik o kućnom redu dječjeg vrtića

ADAPTACIJA DJECE

Polazak u jaslice/vrtić je velika promjena i uzbudljiv događaj u životu djeteta i roditelja.

Za mnogu djecu je to prvo odvajanje od roditelja. Iz sigurne i zaštićene obiteljske sredine dijete dolazi u potpuno nepoznat prostor gdje će o njemu brinuti nepoznate odrasle osobe.

Djeca se trebaju se naviknuti na djecu, novi prostor, novi raspored, pravila tijekom dana.

Mora proći izvjesno vrijeme u kojem će se dijete uvjeriti kako se roditelj uvijek vraća po njega i tijekom kojeg će upoznati novu okolinu, upoznati, zavoljeti i steći povjerenje svoje odgojiteljice i nove prijatelje.

Isto tako i roditelj je pod velikim stresom. Zapravo, ponekad dijete lakše podnosi odvajanje nego sam roditelj. Uznemiren roditelj može pojačati strah kod svog djeteta jer mu šalje poruku da nije siguran u okruženju u koje dolazi i da osobe koje su oko njega neće dobro skrbiti o njemu.

S druge strane, odvajanje je dio procesa odrastanja djeteta i neophodno za osamostaljivanje i razvoj djetetove ličnosti. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se dijete prilagodilo novoj okolini.

Vrijeme prilagodbe: Što možemo očekivati?

Za većinu djece polazak u vrtić je stres, koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija, do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne ili uznemiravajuće.

Emocionalne reakcije

Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma.

Tjelesne reakcije

Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Kod neke djece se javi privremeno vraćanje na prethodnu razvojnu fazu pa djeca koja normalno govore počinju tepati, djeca koja imaju kontrolu nad fiziološkim potrebama mogu početi ponovno mokriti u gače ili zadržavati stolicu.

Ponašajne reakcije

Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati, udarati,  odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje.
Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke/dude ili biti mirni u nekom zabačenom kutku. Reakcija djeteta je individualna.

Trenutak rastanka je krizni trenutak i ovakve reakcije se javljaju prije, za vrijeme ili nakon odvajanja te traju onoliko koliko je djetetu potrebno da se prilagodi na novu situaciju.
Neka djeca prvih dana ulaze u sobu bez problema, a protest se javi nakon nekoliko dana, kada shvate da u vrtić moraju svaki dan, a još se ne osjećaju sigurno.

Sva ta ponašanja su normalna i očekivana u fazi prilagodbe. Ono što trebamo učiniti je da pratimo sve što se događa s našim djetetom, no s određenim mirom i povjerenjem da će dijete to prevladati. Time ćemo djetetu pružiti najveću podršku na putu prema prihvaćanju novih avantura.

Kako možemo pomoći djetetu i sebi?

• Privikavati dijete na roditeljeve povremene odlaske-dijete je npr. kod bake po nekoliko sati, što će mu pomoći u shvaćanju da će se roditelj nakon odlaska vratiti
• Pripremati dijete na put do vrtića-prošetati uz vrtić, pogledati djecu koja se tamo igraju
• Poticati dijete na samostalnost u hranjenju, oblačenju, obavljanju higijenskih potreba
• Privikavati dijete na organizaciju dana kakva će biti u vrtiću (vrijeme obroka, odmora, spavanja, igranja…)
• Ne mijenjati djetetove navike neposredno prije polaska u vrtić (odvikavanje od pelena, dudice, bočice…)
• Ne dijete plašiti vrtićem, već govoriti o vrtiću s veseljem i iščekivanjem
• Kupovinu i pripremu stvari za vrtić obaviti zajedno s djetetom
• Razgovarati s djetetom o tome što ga očekuje u vrtiću, ohrabriti dijete, istaknuti pozitivno (djeca, igračke…), ali budite konkretni i realni (dijeli se pažnja, prostor, igračke…) te pokažite da se veselite vrtiću
• I roditelj se treba pripremiti na situaciju da, u određenoj mjeri, odgoj djeteta prepušta profesionalcima te ostati pribran i pomoći djetetu da se nosi s vlastitim emocijama
• Tijekom perioda prilagodbe ne uvoditi dodatne promjene u djetetovom načinu života (odvikavanje od dude, bočice, privikavanje na “tutu”…). Bolje je to ostaviti za kasnije kada dijete prihvati jaslice/vrtić.
• Jutarnji rastanak s djetetom treba biti kratak, topao, što vedriji te dijete s povjerenjem ostaviti na brigu odgojiteljima (roditelj treba biti smiren, ne treba odugovlačiti). Dugotrajno smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje samo zbunjuju dijete i otežavaju mu.
• Prije dolaska u vrtić, roditelj može definirati djetetu gdje ide i kada će se vratiti po njega (kada to obavim, vraćam se po tebe), a dobro je i definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (igraj se kockicama dok se ne vratim po tebe…)
• Nakon rastanka ne treba se zadržavati u vidokrugu djeteta (u hodniku, viriti u sobu…)
• Pri povratku po dijete ne zadržavati se dugo (da ne bi bili uznemiravajući faktor za drugu djecu)
• Uskladiti ritam življenja u obitelji s vrtićkim.

Što može otežati odvajanje?

Djeca pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo. Stoga, nakon pozdrava, otiđite mirno i bez oklijevanja jer svome djetetu otežava nesiguran i zaplakan roditelj, roditelj koji se ni ne oprosti s djetetom, nego „pobjegne“, roditelj koji se duže zadržava u prostoru vrtića, a dijete ga vidi.

SRETNO!